

Korejska Jela , Gusta, srebrnasta vrsta, sa loknasto uvijenim četinama. Može da poraste 1,5-1,8m u prvih 10 godina. Može se saditi pojedinačno ili u grupacijama sa biljkama srednjeg rasta. Jela (lat. Abies, po
Korejska Jela , Gusta, srebrnasta vrsta, sa loknasto uvijenim četinama. Može da poraste 1,5-1,8m u prvih 10 godina. Može se saditi pojedinačno ili u grupacijama sa biljkama srednjeg rasta.
Jela (lat. Abies, po latinskom nazivu bele jele.) je rod zimzelenog četinarskog drveća iz familije borova (Pinaceae). Obuhvata 51 vrstu rasprostranjenih u planinama severne hemisfere[4] Rod jela se deli u 10 sekcija, od kojih su samo dve prisutne u Evropi — Abies i Piceaster.
Jele su visoko zimzeleno drveće piramidalnog habitusa. Zrela stabla jele mogu dostići visinu i do 80 m. Od ostalih rodova u familiji borova jele se razlikuju karakterističnim lisnim ožiljkom, načinom povezivanja lista (četine) sa stablom, kao i karakteristikama šišarke. Najsrodniji rod je rod kedrova. Četine jele, za razliku od ostalih četinara, su na donjem kraju kružno proširene.
Muške cvasti su resoliko smeštene u pazuhu gornjeg dela prošlogodišnje grane, dok ženske šišarke stoje uspravno na granama, a ne vise sa njih. Seme sa krilom sadrži smone kesice. Embrion sa 4—10 kotiledona.
Areal
Areal roda jela prostire se kroz suptropsku, umerenu i hladnu klimatsku zonu severne Zemljine hemisfere. Centri diverziteta (najveći broj vrsta) nalaze se u istočnoj Aziji (padine Himalaja) i zapadnim delovima Severne Amerike. Sem ovih, dodatni centar rasprostiranja roda je jugoistočna Evropa. Areali pojedinačnih vrsta se u ovim oblastima preklapaju, i između vrsta dolazi do hibridizacije.
Sedam vrsta jela ima reliktan karakter savremenog areala. Na osnovu istraživanja ovih areala i fosilnih nalaza, smatra se da je rod jela nastao sredinom krede, a da su na njegovo rasprostiranje po severnoj hemisferi uticale orogeneze (izdizanja Alpa, Himalaja i Stenovitih planina), pojava monsuna i ledena doba.
Detalji